Mjesec Ramazan osim po postu i ibadetima koji su sastavni dio ovog mobarek mjeseca, poznat je i po činjenici da mnoge osobe odluče promijeniti svoj život. Jedan takav primjer dolazi nam iz Gradačca. 17-godišnja Asmira Gibić odlučila je od ovog Ramazana nositi svoju krunu – svoj hidžab.
Asmira je o svom životu, o odluci nošenja hidžaba, te reakcijama okoline, govorila za portal Hanuma.
Ova 17-godišnjakinja dolazi iz Gradačca, učenica je trećeg razreda srednje škole. Na samom početku kaže nam kako voli poeziju i to je ono u čemu ona uživa.
Od malih nogu, kaže nam, voljela je ići u džamiju i jedva je čekala dolazak ramazana da bi mogla ići na teravih namaze, pored činjenice da kao jedna djevojčica nije imala predstavu šta to zapravo teravija predstavlja.
“Često sam sebi tražila ilahije iz kojih sam naučila dosta poučnih stvari o našem Poslaniku i općenito o ljepotama islama. A kada bih slušala učenje Kur’ana krenule bi mi suze na lice, bez obzira što nisam bila upoznata sa arapskim jezikom”, govori nam Asmira.
Hidžab u Asmirinom životu
O islamu je kaže počela više čitati negdje u sedmom razredu. Vremenom Asmira je spoznala šta je hidžab, te koja je njegova vrijednost.
“Nisam bila upućena toliko o hidžabu, tj. nisam znala da je to nešto što nam je Gospodar naredio, odnosno farz. Želja za hidžabom se javila prije neke tri godine. Tada sam počela gledati druge djevojke koje su bile pokrivene i ono što mi je najviše ostalo u sjećanju, pored lijepih dugih haljina i marama, jeste to kako su zapravo te djevojke bile blage, znale su svoje granice, imale su stida i ono najvažnije znale su za svog Gospodara. Uvijek sam te djevojke gledala sa ponosom i kada bih saznala da se neka sestra pokrila, srce mi je bilo puno kao da je to neko moj. Ono što je mene najviše privuklo kod hidžaba jeste zapravo to kako sam se ja osjećala i kako sam se ponašala sa hidžabom. Pod hidžabom sam se uvijek osjećala smirenije i bolje, osjećala sam da je to dio mene.”
Naša sagovornica kaže kako je i pored svega imala svoji deilema, ali i strahova.
“Strah me bilo da li će to moći prihvatiti meni bliski ljudi. Ali Allah uvijek da olakšanje. Ja sam znala da ću jednog dana staviti svoju krunu, samo nikada nisam bila toliko hrabra da se suprostavim svojim strahovima.”
Dileme, odluka o hidžabu
Prije stavljanja hidžaba preispitivala je svoje misli, koliko će odluka biti ispravna.
“Prije svega nisam znala da li sam dovoljno zrela da donesem takvu odluku, jer to je ipak nešto što mijenja život. Bila sam jako neodlučna dva mjeseca prije ramazana, pa sam odlučila klanjati i tražiti od Gospodara da mi pokaže put. Nakon što sam klanjala dobrovoljni namaz, uzela sam jednu od islamskih knjiga, nisam gledala ni naziv knjige, ni sadržaj, samo sam odlučila da otvorim nasumično neku stranicu. Kada sam pogledala tu stranicu pisalo je o hidžabu i o tome kako je to obaveza, osjećala sam se kao nikad prije, kao da mi se moj Gospodar obraća i pokazuje mi pravi put.”
Izostanak podrške, razumijevanje
Asmiru smo pitali, nakon što im je saopštila da želi nositi hidžab, kako su reagovali njeni najbliži.
“Nažalost, kao i mnoge djevojke koje žele ili koje su željele staviti hidžab, nisam imala neku podršku od svojih voljenih. Za mene je to bilo jako teško, jer mi je bila bitna i njihova podrška, ali svakako sam razumjela i njih. Kada živite u okruženju koje nije upućeno toliko o marami i farzu, onda ne možete ni očekivati podršku. Ali ja sam opet na sve to gledala kao na jedno iskušenje, koje će kad-tad proći. Srce bi se smirilo, jer kada Allah zavoli nekoga, On ga stavi na iskušenje”, ističe nam.
Asmira je odlučila uputiti poruku svim djevojakama, ženama koje bi željele staviti svoju krunu – svoj hidžab, ali zbog svojih dilema i strahova, još uvijek to nisu učinile.
“Moja poruka svakoj sestri koja želi staviti hidžab je da ne čeka. Allah je taj koji daje nafaku i koji misli na svog roba. Koliko god bilo teško ako nemate podrške od majke, oca ili bilo koga ko je vama drag i bitan, sjetite se samo da imate Allaha u svakom trenutku. Na ovaj svijet smo došli sami, tako ćemo i otići. Svi ćemo odgovarati za svoja djela, neće nam moći pomoći ni okruženje niti bilo ko nama drag. Allah uvijek da olakšanje ako imate iskren nijjet. Zamislite samo da ste došli kod Gospodara i bili ste svjesni Njegovih naredbi, a vi to niste ispunili, samo zbog toga što vas je strah šta će reći okolina, da li će vas htjeti primiti na posao sa hidžabom i slično,” zaključila je Asmira.
Na kraju razgovora za portal Hanuma.ba, Asmira je uputila ramazansku poruku.
“Ramazan je za mene najposebniji mjesec. Voljela bih da svako može osjetiti tu ljepotu namaza, ljepotu kada zauče ezani na sve strane, ljepotu okupljanja porodice, dobrote. Za mene post nije samo ostavljanje hrane i pića. Post je prije svega tu da očistimo svoja srca, da ne govorimo bestidne riječi i da se ne ophodimo ružno prema drugim ljudima. Najljepši trenuci u ramazanu su mi kada vidim pune džamije, kada svi idemo tamo gdje je duša najmirnija, kada zajedno iftarimo, kada svi lijepo pričamo i imamo razumijevanja jedni za druge, a toga nam dosta fali izvan ramazana”, poručila je Asmira. (Hanuma.ba)