Nije novo, odavno su se pod plaštom demokratskih sloboda počele javno plasirati ideje u kojima se otvoreno zagovaraju segregacija i rasizam. Iz historije znamo šta to znači kad te ideje postanu prevlađujući način društvene svijesti i mišljenja. Najopasnije do sada je što to danas postaje ne smo kao mogućnost i u najvećim silama svijeta.
Piše: Ismet Muratspahić
Bolesne ideje danas nastaju iz ukupnog ideološkog posrtanja svijeta u opšteprihvaćanoj vrijednosti demokratije. Demokratija je svjetsko dobro i niko do sada nije izmislio bolju alternativu za uređenje društvenih sistema. Problem se javlja kad se ona zloupotrebljava, kad se u njenom širokom spektru sloboda mogu javiti maligne pojave samodovoljnosti svoje nacije, njene religije i ukupne kulture i tradicije. Ostalo ili ostali mogu biti samo predmetom netolerancije i prezira. Ovo mnogo podsjeća na hantingtonsku ideju o nemogućnosti zajedničkog života različitih kultura i religija, a kad se ne može zajedno sukob nije mogućnost, nego neminovnost. Kad se iz mnogoznačnosti identitarnog određenja čovjeka izdvoji kao njegova primarna određenost nacijom i religijom i uopšte kolektivitetom, prvo strada slobodnomisleći čovjek i građanin, njegovo dostojanstvo, jednakopravnost, građanske slobode, pa onda i zajednice i sve ostalo. U takvoj bolesnoj društvenoj stvarnosti demokratija se krivo shvata, da je dozvoljeno sve, pa čak i propagiranje fašizma.
Nećemo ovdje navoditi sve neistine koje iznosi ovaj dvojac koji prednjači u tome, jer se od mnogih propagandnih, gebelsovski skrojenih neistina i stereotipa prepunih mržnje stvara mučnina i gadljivost. Kontinuitet je historijski, a ispisan je prije trideset godina, u vrijeme genocida nad Bošnjacima i najvećih zločina u Evropi u novijoj historiji. Primjer prvi: „Genocid u Bosni je bolna ali nužna restauracija kršćanskog duha Evrope“ (državna tajnica britanskog Foreign Officea u vrijeme izvođenja masovnih zločina nad Bošnjacima, Pauline Neville- Jones). Primjer drugi: „S tim da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna, koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi“ (F. Tuđman). Primjer treći: skoro ga ne treba ni navoditi, srpska je Bosna, srpska je Slavonija, Baranja i zapadni Srem, Vukovar, Zadar i Trst, i sve gdje i jedan pravoslavac živi. Primjer četvrti: „Ratko Mladić nema veze sa onim što se desilo u Srebrenici. Nema veze sa genocidom. Genocid je ono što se desilo Srbima 1941. godine“, dodavši još kako je lagala da se pokajala za zločine u Bosni (ratna zločinka Biljana Plavšić). Cilj je danas potpuno jasan i ogoljen do srži – ostvariti ove prvobitne ciljeve agresije i kod Trumpa izdejstvovati konačnu podjelu Bosne.
Bošnjaci su mala evropska zajednica, koja nije savršena i ne smijemo nikako pribjeći njenoj glorifikaciji ni povlađujućim kriterijima njenog vrednovanja upkos genocidu, zločinima nad njom i pokušajima njenog biološkog i kulturnog zatiranja u vlastitoj domovini. Moglo bi se reći da pripada okviru balkanskih, zapuštenih, pretpolitičkih zajednica, koje još nisu sigurne jesu li religijske ili feudalne. Mnogo šta joj se može prigovoriti – i da je nesnalažljiva u okupljanju prodržavnih, probosanskih snaga, čak i za loše imitiranje neprijateljski naklonjenih politika prema Bosni, svodeći se nerijetko na religijsku grupu i zajednicu, zaboravljajući da državu treba graditi na osnovama sekularizma. Na nezadovoljstvo onih koji priželjkuju da joj se historija ponavlja, ona nema tu posebnu državicu u kojoj bi joj vlada polagala zakletve u džamijama, kao što to čine u manastirima u paradržavi/entitetu RS. Jedno joj se ne može prigovoriti, da je islamistička, teroristička, da teroriše katolike i hrišćane, što joj ovih dana podmeću kao najveću podvalu i neistinu zarad legitimizacije secesionizma i podjele države.
Rječnik i retoriku podignuli su na najviši stepen difamacije Bošnjaka. Oni koji su Dejtonski mirovni sporazum proglasili već mrtvim, a državu Bosnu „propalim eksperimentom“ pripisuju to Bošnjacima iako svakodnevno rade na njenom negiranju i kršenju Ustava. Bošnjake se proglašava antisemitima, a oni koji to čine prvi su u Evropi proglašavali svoje države „Juden frei“ i masovno ubijali Jevreje u konclogorima, dok su ih muslimani skrivali u svojim kućama. Svakodnevno su u parlamentima ucijenjeni prijetnjama i ultimatumima bilo kakvog pomaka države u pravcu najboljih evropskih dostignuća građanskog društva – „ili će biti ovako ili nema države Bosne“. Podršku imaju iz susjedne Srbije i Hrvatske, gdje se revidira prošlost, a četništvo i ustaštvo čine skoro sastavni dio politike.
Šta se nudi Bošnjacima kao izlaz iz isplanirane krize? Lobisti danas u SAD-u traže „dogovor naroda“ i vraćanje u politički život čovjeka koji je davno izašao iz svih zakonskih okvira. Dogovor se zamišlja kao da ne postoje institucije, nego se traga za pogodbom kao na pijaci o stvaranju nekakve podijeljene Bosne. Za odgovor na ovakve zahtjeve u SAD-u pod Trumpovom vladom nikad niste sigurni, ali je zato ruski „principijelni stav“ već odavno poznat. Sve što traži produžena ruska ruka Čović-Dodik prihvatljivo je i poželjno – da se otjera visoki predstavnik i OHR, koji još uvijek drži pod kontrolom tu krhku stabilnost. Nikome više nije stalo od Rusije da se u Bosni naruši stabilnost i izazove sukob. Oni u tome već imaju iskustva sa svojih nekoliko hiljada dobrovoljaca u zločinima nad Bošnjacima u Podrinju devedesetih. Imaju i spomen-obilježje poginulim dobrovoljcima u Višegradu, gradu lomače nad 140 spaljenih živih Bošnjaka. Nije bilo ruske zvanične reakcije o posjeti lobista Washingtonu, ali je zato najbliži Putinov saradnik Dmitrij Medvedev poželio Dodiku uspjeh kod tog „mrskog Zapada“. Mark Rutte, generalni sekretar NATO-a, izrčit je: „NATO zaista nikada neće prihvatiti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini (…) drugi će razumjeti. Neka razmisle šta bi to moglo značiti.“
Prepoznavanje ideja fašizma važno je u njegovom začetku. Tiče se to svakog pojedinca i društvene zajednice, ne samo onih malih, jer u njegovoj poodmakloj fazi zahvata sve. Zato je važno na vrijeme spriječiti stvaranje novih granica na osnovama etnonacionalizma i fašizma.
Piše: Ismet Muratspahić
