Pariška Bugojanka – Nesvakidašnja priča profesora Huseina Čepala

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://aspremium.olx.ba/ https://www.livnobus.com/

Sinoć (10.03.2017.) je u Donjem Vakufu održana veličanstvena promocija nove knjige pod naslovom „Hanovi Uskoplja i Kupreškog polja“, autora Čepalo Huseina. Sala Doma kulture je bila krcata poštovateljima lika i djela našeg dragog profesora Čepala odnosno ljubiteljima knjige uopće. Huso Čepalo i Mulo Hadžić ta dva neprocjenjivo vrijedna dragulja povijesti i pisane riječi ne samo Donjeg Vakufa već i cijele Uskopaljske doline i šire regije zasigurno imaju u glavi još mnoštvo materijala, podataka, činjenica, pamćenja, znanja za još toliko knjiga koliko su ih i dosada izdali (po desetak obojica) i uvjeren sam da će Donji Vakuf i Bugojno moralno i finansijski pomoći da te njihove nove knjige ugledaju svjetlo dana na zadovoljstvo svih žitelja naše prekrasne Uskopaljske doline.

O ovoj promociji su već izvijestili mnogobrojni mediji te ja neću više ništa o tome, nego ću samo objaviti jednu priču posvećenu baš mome drugu, kolegi i prijatelju Čepalo Huseinu a priče se zove:

Pariška Bugojanka

Drugo polugodište školske 2015/16. je već dobro poodmaklo i mjesec je mart. Pravi proljetni ugodan dan a za čas latinskoga jezika po planu je ispitivanje metodom slučajnog odabira uzorka. I poslije kraćeg iščekivanja ispunjenog strahom „sretni“ dobitnik/žrtva je već objelodanjen. Po zajampurenosti lica dobitnice već se naslućuje njeno (ne)znanje i (ne)spremnost. I doista ne ide baš taj stari mrtvi jezik drevnih Latina. Te nekakve promjene, nepoznati padeži, čudna vremena – sve nekako nikako kako god se pokuša, jal tuc jal muc. Vremenešni dobri profesor nastoji nekako izvući barem nešto od (ne)znanja kako ne bi legla kobna jedinica. Pošto nikako ne ide, pokušava se sa rezervnim, (što bi se reklo alternativnim) planom odlaženja na drugi kolosijek zavičaja, konkretno historija. Vidi profa poznato djevojačko prezime njene majke iz Kule te upita osuđenicu zna li barem odakle naziv Kula, pa kako se prije zvala. Poslije sasvim kratkog predomišljanja prozvana odgovor tada hitan dade u svom inače posve osobnom imidž stilu:

  • „Ma nemam  pojma, profesore!“

Profa ne odustaje i ne pristaje na ovu bezuslovnu kapitulaciju bez ijednog ispaljenog metka te u svom saburli maniru ide dalje kako bi spasio tešku situaciju slijedećim pitanjem:

  • A znaš li ti da je nekad bila prava kula po kojoj je kasnije i cijelo mjesto dobilo ime?
  • Ma ne znam, profesore, otkud ću ja to znati?
  • A jesi li ikad čula od starijih da je neko spominjao mjesto gdje je ta stara kula bila?
  • Ma kakvi, profesore, otkud bih i od koga ja to mogla čuti?

Razočaran profesor što uprkos dobroj volji da je nekako spasi jedinice pa čak i pomalo ljutito zbog flegmatičnog mirenja sa jedinicom priupita:

  • A sigurno znaš gdje je Ajfelova kula.
  • Pa naravno da to znam, u Parizu.
  • Pa da, kako to nećeš znati kad si rođena Parižanka.
  • Tako je, profesore, ja i jesam rođena Parižanka pa tako to i znam.

Pomisli profa kako ga osuđenica trza i provocira zbog svoje zlehude sudbine pa podsmješljivo uzvrati:

  • Jašta si nego rođena Parižanka.

Ne da se „samoprozvana“ i rođena Parižanka te reče:

  • Kad mi ne vjerujete da sam rođena Parižanka, a vi pogledajte u dnevnik pa ćete se uvjeriti!
  • Ma daj, bona, sad se ti zezaš sa mnom…

Međutim, Parižanka jogunasto zauze još borbeniji stav pa reče prijekorno:

  • Pa izvolite pogledati u dnevnik pa se uvjerite kada mi ne vjerujete!

I profa mahinalno pogleda u dnevnik, kad tamo stvarno mjesto rođenja Pariz.

  • Ah, ti Boga, pa čovjek se ne smije više ni našaliti ni iz najboljih namjera, pomisli stari profa u sebi i iznenađen ovim novim saznanjem zaboravi upisati više nego zasluženu jedinicu iz latinskoga a jednoj Bugojanki – rođenoj Parižanki.

Ovu nesvakidašnju scenu nam ispripovijeda naš dobri stari profa Huso, žaleći se kako se više čovjek ne može ni našaliti u razredu a da mu se to ne obije o glavu.

Da čitaoci ovih redova ne bi pomislili da je ova priča sa Parižankom izmišljena da kažemo da je Parižanka Alić Đenita sada drugi razred Gimnazije, a dobri profa latinskoga i historije je ove jeseni otišao u zasluženu penziju iliti mirovinu, i možemo vam reći da nam mnogo nedostaje kolega Husein Čepalo i po narodni sočne i duhovito šaljive, njemu samo svojstvene a zanimljivo neobične priče o njegovim zgodama i nezgodama iz školskog života, rada, povijesti.

Bugojno, 10. mart 2016.                                                                             Viktor Dundović

http://www.kasmir.ba/wp-content/uploads/2020/12/KASMIR-KATALOG-2020.pdf?fbclid=IwAR3AjuoeklOLyn_mB3ovYv7c92-EaCLISkHx2lRIfX5P3kNtt0PCqa8mw_o
https://www.bingotuzla.ba/odvazneihrabrekatalog/ https://www.bugojno-danas.info/mlinpek-pekara-u-centru-bugojna-u-kratkom-periodu-postala-omiljeno-mjesto-bugojanaca/