Nazivi za Bugojno kroz vrijeme: Žitograd, Pucograd, Kokangrad…

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://www.facebook.com/kovacusakafa/ https://www.facebook.com/livnobus/

Žitograd

Bugojno je poniklo u plodnoj ravnici Vrbasa i to uglavnom na njegovoj lijevoj strani odvajkada čuvenoj kao žitorodna i tek poslije 2. svjetskog rata te žitnice su ustupale mjesto fabrikama i firmama jer je to bio period intenzivne industrijalizacije što za nekoliko desetljeća dade hljeb u ruke masi od skoro 20.000 radnika. Jedna od prvih poslijeratnih firmi (naravno društvenih) u to doba kolektivizacije je čak nosila naziv Žitorod, po toj bugojanskoj tradiciji uzgoja kvalitetnog žita.

Pucograd

Poslije 1950. kada je Titov potpis označio izgradnju vojne fabrike „Slavko Rodić“ u Bugojnu gdje su se proizvodile između ostalog i protutenkovske mine na kojima je stajala oznaka SRB (Slavko Rodić Bugojno).

E one su se počesto ispitivale (njihova razornost) na poligonu u Mačkovcu i detonacija se čula širom Bugojna jer u sebi imaju eksploziv koji diže u zrak tenkovske grdosije od nekoliko desetina tona težine najkvalitetnijeg čelika.

I svi smo se potpuno navikli na tu počestu buku od eksplozija a u gradu se čula uzrečica:

„Neka, neka puca bit će trinaesta plata a biće para i svima ostalima!”

I ovo je bila živa istina, i jedno, i drugo.

Kokangrad

Za vrijeme kada je gradonačelnik Bugojna bio Stjepan Domaćinović, poznatiji pod nadimkom Kokan. A Kokan je sinonim meteorski briljantnog privrednog, urbanističkog, infrastrukturnog, kulturnog, sportskog, političkog i svakog drugog uzleta Bugojna u orbitu najrazvijenijih gradova Jugoslavije (među prvih 5 od 150 tadašnjih gradova).

         Grad mladosti

U tom naglom usponu Bugojno je privlačilo ljude iz cijele bivše Jugoslavije jer je bilo posla koliko god hoćeš. A uvijek su najpokretljiviji bili oni najmlađi te su u našem gradu dobivali odmah posao, ubrzo su se mogli i ženiti, osnovati porodicu, dobiti društveni stan (što su preduslovi za rađanje djece) tako da je za kratko vrijeme više od pola grada bilo u dobnoj starosti do 25 godina (kako je tada bila starosna granica između mladih i starijih) tzv. mladost.

Mali Rim

Prva usporedba je po ljepoti, potom i mnoštvu umjetničkih spomenika od samog ulaza u Bugojno iz pravca Donjeg Vakufa gdje se nalazi kružni spomenik a simbolizira rast Bugojna, u Gradskom parku bronzana figura Dječaka sa ribom u centru velike fontane (ovaj spomenik je ukraden) a tu je i stara fontana iz vremena prije 2. svjetskog rata a nekad je bila ispred starog hotela „Grof“ na mjestu današnjeg hotela „Kalin“, u Partizanskom groblju su bile 3 bronzane statue trojice narodnih heroja (Vojin Paleksić, Mahmut Bušatlija, Stipo Đerek), kao i veliki centralni spomenik od bijelog makedonskog mermera težak 16 tona (sve je ovo 1994. na sramotu cijelog Bugojna vandalski uništeno bagerom), ispred hotela Kalin mermerna statua Ljubavnog para, potom bronzana statua Mahmuta Bušatlije ispred Gimnazije koja se tada i zvala po njemu, bronzana statua Kupačice ispred Upravne zgrade Gorice, fontana u čijem centru je mermerna figura otvorene Školjke kod Crkve sv. Ante, velika mermerna statua streljanog Rodoljuba ispred solitera kod stanice milicije (takođe vandalski uništena 1994.), velika kamena Kugla ispred KSC-a, u naselju Lamele fontana sa dvije bronzane statue Dječaka i djevojčice, mala Fontana preko puta starog Zdravljaka, veliki Stećak ispred muzejske galerije (danas zgrada RVI-a), ispred Općine figura Čitačice, ispred Kožare bronzana statua Perača kože, ispred motela „Akvarijum“ mermerna statua šahovske figure Topa…

A još jedna asocijacija je bila za ovaj naziv Bugojna: najveća katolička crkva u BiH – Crkva sv. Ante a nekako su najviše i u to vrijeme katolici (po)najviše posjećivali crkve…

prof Viktor Dundović

https://www.bugojno-danas.info/mlinpek-pekara-u-centru-bugojna-u-kratkom-periodu-postala-omiljeno-mjesto-bugojanaca/ https://www.bingotuzla.ba/katalozi-u-bingu/