Davno su u SBK-u shvatili da su mini hidrocentrale unosan posao. Šezdest i jedna ih je odobrena, a već 28 u pogonu. Puno, reklo bi se, za ovako mali prostor.
«Odgovorno tvrdim da je idejni tvorac tog projekta zvanog mini hidrocentrale, odnosno koncesije za tu oblast – Salko Selman. Od njega je sve krenulo, dolaskom njega na pozciju premijera odjedanput je nastala ekspanzija takvih projekata», tvrdi Besim Ajanović, sekretar KO SDA SBK i član Udruženja Uzbunjivači BiH.
Iza je, tvrde nam, elektroenergetski lobi, sveden na svega nekoliko ljudi i korist za nekoliko porodica. Priča tako vodi do Salke Selmana. O njegovoj ulozi u planovima za Kruščicu malo kasnije. Najprije podsjećanje na ono što je Mreža znatno ranije zadokumentovala. Selman u Travniku ima vlastitu mini centralu Dolac. I još benzinske pumpe – barem dijelom, firme, kuće, poslovne prostore. Šta je sve njegovo i kako je to stekao – godinama pitamo, pišemo, ali šutnja je čak i od računice jača.
Dok Selman šuti, na terenu se uveliko priča. I gradi. Mini hidrocentrale, stara-nova tema. Problem je eskalirao u Kruščici u Vitezu. Mještani su se usprotivili izgradnji mini centrale, a zauzvrat su, tvrde, dobili batine i krivične prijave. Iz MUP-a SBK-a demantiraju da je bilo fizičkih napada, ali fotografije govore drugačije. Već treći mjesec ovi ljudi protestiraju i ne dozvoljavaju dolazak mašina na gradilište.
Sve je počelo 2007., kada je data koncesija za izgradnju mini centrale firmi Begović komerc iz Travnika. Firma se u međuvremenu ugasila te Vlada SBK-a 2012. godine prenosi koncesiju firmi Higracon iz Sarajeva. Osnivač je Armin Hadžialić. Ime dobro poznato u ovom kantonu. Suština priče svodi se na političku podršku.
«To se ne plaća, to se ne može ni kupiti ni platiti, to vam može samo Vlada prenijeti», kaže Armin Hadžialić, direktor Higracona.
Prema Ajanoviću, preko 80% projekata za oko 60-ak mini hidrocentrala na području kantona radio je Hadžialić.
Za Hadžialića tu nema ništa sporno. Navodi, koncesiju je dobio zakonito i posjeduje sve dozvole: «Laž je senzacija, a onaj ko govori istinu – mora da se pravda. Vjerujte, ja nemam namjeru sad da se pravdam zbog tog svega. To su sve floskule, insinuacije, izmanipulirani ljudi. Na sceni je jedna kontrolirana anarhija».
Kako sada stvari stoje, anarhija se u SBK-u najbolje oslikala kroz dodjelu koncesija podobnim, a demokratija preko pendreka po narodu Kruščice. Mještani s barikade, gdje provode dane i noći, tvrde da su izvarani. Saglasnost mjesne zajednice ne priznaju.
«Mjesna zajednica Kruščica broji 2 i po hiljade domaćinstava. Od te dvije i po hiljade, javnaoj raspravi, koja je održana u privatnom posjedu Nesada Hurema, zvanog Neso, koji je sve ovo zakuhao, 40 ih je samo prisustvovalo – to je uži dio porodice» kaže Muris Đelilović.
U ovoj zajednici nije sporna samo jedna mini centrala, planirane su dvije. Za drugu, koncesiju je dobio Nesad Hurem, vlasnik firme Genea, zajedno sa firmom Balkan Broker Group, sa sjedištem u Tuzli. Zanimljivo, u vlasničkoj strukturi Balkan Broker Groupa pojavljuje se dobro poznato ime Alexander Hrkač i njegov brat Roland, iz Osijeka. Alexandar Hrkač, inače, regionalni berzanski mešetar, našoj je javnosti poznat iz afere Bosnalijek. Blokirane su mu dionice i zabranjeno mu je trgovanje na tržištima kapitala Crne Gore, ali i u RS-u. No, nije zato u Federaciji BiH, pa je njegovo ime ključno u grupi okupljenoj oko afere Bosnalijeka i fiktivnog investicionog fonda Haden. Izvori dobro upućeni u berzanske transakcije Hrkača dovode u vezu sa prividnim trgovanjem dionica i manipulacijama na tržištu kapitala u Federaciji BiH. Međutim, do Hrkača je teško doći, a očito našim pravosudnim institucijama ponajteže. Do lokalnog partnera Nesada Hurema, također. Na kućnoj adresi ga nema, na pozive ne odgovara. Visoka željezna ograda i puno dvorište turskih kangala bili su nam poruka da nismo dobrodošli na njegov posjed. Za njega mještani Kruščice tvrde da je samo igrač Selmanovog ogranka SDA, kojem je prioritet bila izgradnja, ne svoje, već Higraconove mini centrale, dobro znajući da bez prve, nema ni njegove.
«Kad je došla na vlast SDA, odmah su ubacili ubacili u mašinu, a načelnik SDA je bio Advan Akeljić, tj. mještanin Kruščice. A zna se ko stoji uz njega. Znači, ide se od vrha do dna, zna se ko je glava kuće u SDA. A, u zagradi, sve teretimo Salku Selmana. Znači Salko Selkman je čovjek koji je sve centrale ubacio u mašinu i što se do ovog došlo», tvrdi Muris Đelilović.
Firma Higracon radila je projektnu dokumentaciju za Selmanovu mini centralu Dolac. Tako je počelo, a nastavljeno, tvrde nam, protivuslugom.
«Firma Higracon je radila idejni projekat,odnosno koncesioni elaborat za mini hidrocentralu Salke Selmana», navodi Besim Ajanović.
I Hadžialić to potvrđuje, ali negira špekulacije da je kao nagradu za dobro obavljen posao od Selmana dobio mini centralu u Kruščici: «Moraju biti malo maštovitiji, da stvarno prodru u to, ko stoji. Stoji neko iza mene, to je moja supruga».
A dokument dokazuje vezu Selman-Hadžialić. Urbanistička saglasnost za centralu od koje Selmanovi zarađuju. Princip rada dobijanja koncesija očito je ovdje vrlo jednostavan i siguran. Pokazalo se – bitno je imati pravog čovjeka na pravom mjestu.
«Investitor se faktički zna prije prvog koraka, prije početka. Investitori se nađu, sjedne se s njima i dogovori se s njima sve i onda se ide u sigurnu utakmicu. Salko Selman je osoba od koje sve počinje, bez koje apsolutna ništa nije moglo odraditi. Predsjednik komisije, ja ga zovem doživotni predsjednik komisije za koncesije, Abdulah Burek, pomoćnik ministra za vodoprivredu, koji ono što Selman dogovori – realizira kroz institucije sistema», nastavlja Ajanović.
Bivši ministar vodoprivrede, poljoprivrede i šumarstva Senad Selimović objašnjava kako Vlada imenuje tu komisiju, a ne Ministarstvo: «Mi smo je naslijedili. Ja je nisam uspio zamijeniti za svog mandata, jer premijer iz SDA nije želio to da stavi na dnevni red».
I zašto bi kad je to čovjek od povjerenja, tvrde dobro upućeni. Burek sve negira, brani Selmana i poziva se na vjeru: «Ja sam hadžija. Ja sebi ne bih neke stvari dozvolio za državu, ja sam patriota od glave do pete. Pa da sam ja sa Salkom dobar, pa da sam ja ikakva faca – bio bih u Sarajevu, ne bih radio u Travniku».
Ajanović kaže i kako je u 90% konkursa rok bio 30 dana, iako zakon dozvoljava do 90 dana: «Jedan mjesec nije dovoljan da bi neko ko bi objektivno bio zainteresovan za takve projekte mogao pripremiti svu tu dokumentaciju koja je potrebna. Zato se išlo na te sigurne utakmice, a te utakmice nisu mogle bez Salke Selmana. I jedin čovjek kojeg Abdulah Burek slijepo sluša i čije naredbe provodi je Salko Selman».
Burek odgovara: «Šta ja imam sa Salkom, dragi moji? Salko je meni drag čovjek, da se mi razumijemo, bio je predsjednik stranke, bio je premijer, imam vrlo fino mišljenje. To šta ko njemu kači, šta ja imam s tim».
Brojke su neumoljive, ali i računica. Ovaj čovjek to vrlo dobro zna. Iz dokumenata stvari ovako stoje. Primjer prvi – Selmanova mini centrala Dolac. Prvobitno projektovana na 720 kW instalirane snage. Potom nastupaju aneksi ugovora. Snaga joj se smanjuje na 585 kW. No, vrijednost investicije ostaje ista – šest miliona i 584 hiljade maraka. Primjer drugi – mini centrala u Torlakovcu. Instalirane snage 419 kW. Vrijednost investicije milion i po hiljada maraka. Dakle, postavlja se pitanje zašto je hidrocentrala koju je izgradio Selman gotovo iste snage skoro četiri puta skuplja od centrale Torlakovac iako je oba objekta projektovala ista firma Higracon. Selman o tome šuti, a Burek je – sav po zakonu: «Mi uvijek radimo po zakonu. Sve je zakonito od A do Ž. Ja hoću da kažem da mi radimo 300% po zakonu, vjerujte mi. Ja mogu reći, ono koliko ga ja znam, čovjek je patriota od glave do pete».
Patriotizam će Selmanu za 30 godina, koliko traje koncesija, donijeti oko 9 miliona i 300 hiljada maraka. I kanton će profitirati, i to za čitavih 186 hiljada maraka. Patriotski, nema šta.
«Vjerujte, ovo je najbolji posao koji se radi u ovoj državi. To su buduće tvornice koje za 30 godina pipadaju državi. Nije pare uložila, a dobivat će tvornice para, samo to ljudi ne znaju», priča Burek.
«Prva stvar gdje se kanton zakida i gdje se radi po meni jedan veliki kriminal je i taj procenat od 2 do 10 posto za koncesiju, koji je kanton propisao i taj procenta u 90 posto slučajeva , ja znam samo 3-4 slučaja, da je veći od 2 posto. Ja imam infoirmacije da se ti procenti do 10% dijele između igrača u tim projektima», govori Ajanović.
Isti kanton. Drugi grad. Novi Travnik i priča ista. Osim stranačkih, rodbinske veze ovdje su ključne. Umjesto Selmana adresa je načelnik Refik Lendo i koncesije za mini hidrocentrale. Općinsko vijeće dalo je prethodnu saglasnost društvu Hidro-el d.o.o. Novi Travnik koje planira graditi hidrocentralu na Jagleničkom potoku.
Lendo kaža da ne zna ko je vlasnik.
«To je apsurd, jer oni moraju Općinskom vijeću dostaviti ko je direktor te firme. direktor firme je Lendo Elvis, sin od njegovog brata», tvrdi Fikret Skopljak, BPS-ov vijećnik u Novom Travniku.
Dokumenti to potvrđuju. A i registar kazuje da je upravo Elvis Lendo u vlasništvu hidrocentrale.
«To je najunosniji bizis, voda se besplatno koristi kao energent, to vam je najdugoročnije rješenje i najisplativije zato i jeste tolika borba», nastavlja Skopljak.
Za Lendu nije ni bitno ko je vlasnik te firme kad je u pitanju lokalna zajednica.
Interesantno, i u ovom slučaju pojavljuje se firma Higracon. Opet kao projektant. Dobro umrežen sistem ljudi rezultirao je pravom mrežom mini hodrocentrala. Navodno su male, a preko njih se vrti ogroman novac. Za 30 godina od njih 60-ak SBK će zaraditi približno 10 i po miliona, izračunali su energetski stručnjaci. A vlasnici centrala preko pola milijarde maraka. Ljudima s početka priče te milijarde su misaona imenica, kao i pitka voda, u 21. vijeku. Ali kako će to znati faca iz Travnika koji radi u Sarajevu.
A Selman bi itekako imao o čemu pričati. O vodi, o centralama, pogotovo o tome šta se dešava iza vrata federalne Razvojne banke, iza kojih se, tvrde nam, krše zakoni. Selman odbija govoriti o 28 miliona nenaplativih kredita, sukobu interesa, istovremenom vršenju i stranačkih i bankarskih funkcija, postavljanju članova nadzornog odbora banke za izvršne direktore poslovnica. Selman odbija govoriti i o padu aktive banke za više od 2 miliona maraka, o više od 10 miliona maraka utuženih sudskih sporova, o negativnom finansijskom izvještaju, također. Šuti i pravosuđe. Pa će u tišini tajkuni tajfunski otpuhati i vodu i novac.
federalna.ba
