Armin Čusto, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida IGK
Po bišćanskim ulicama, baščama i igralištima tražila sam, među svirepo ubijenih 260 Bišćanaca, članove svoje porodice. Svog muža sam pronašla, pokrila bijelim čaršafom i pobjegla sa svoje dvoje male djece pred zvijerima koje su mi bile za petama (Mirveta Mrkalj-Durben: Da šutim, bilo bi kao da sam svojom rukom ubila najmilije-Ispovijest preživjele žrtve genocida u Prijedoru).
Nermina je imala šest, a Nermin 12 godina kada su ih Srbi izveli na strijeljanje ispred porodične kuće u Prijedorskom selu Zecovi, na kojoj je bio obješen bijeli čaršaf( Otac ubijenih Fikret Bačić pokušava nakon 24 godine od prijedorskoggenocida pronaći kosti svoje djece).
Genocid kao najteži oblik zločina protiv čovječnosti sastoji se od niza radnji u cilju potpunog ili djelomičnog istribljenja jedne ciljne grupe. Počinjeni genocid odnosno holokaust nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu prema preduzetim radnjama usmjerenim za izvršenja gencida (postojanje vojnog i političkog elmenta, odnosno actus reus i mens rea )uključivao je i označavanje Jevreja kao ciljne grupe koja se morala uništiti. U cilju što lakšeg određivanja ciljne grupe, nacisti su Jevreje označavali raznim sredstvima, stavljanjem raznih simbola na njihovu odjeću i imovinu, kako bi se moglo raspoznati da se radi o pripadniku jevrejskog naroda.
Metode koje su korištene prilikom holokausta nad Jevrejima, vojni, politički ali i intelektulani vrh države Srbije i tzv. Republike Srpske je primjenio u potpunosti prema Bošnjacima i Hrvatima Prijedora.
Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru je naređeno da svoje domove obilježe bijelim zastavama ili čaršafima, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake. Hiltlerova politika uništenja Jevreja je u potpunosti primjenjena u Prijedoru od strane srpskog i srbijanskog vojnog i političkog vrha prilikom sistematskog uništenja Bošnjaka i Hrvata.
Zabrinjava činjenica da nakon 24 godine od genocida u Prijedoru, situacija se nimalo nije primjenila. Gradske vlasti Prijedora su su svojom odlukom zabranile da se podigne Spomen obilježje nevino ubijenoj djeci grada Prijedora u protekloj srpsko-crnogorskoj agresiji i genocidu nad Bošnjacima. Ovaj čin prijedorskih odbornika predstavlja nastavak kontinuiranog i institucionalnog ograničavanja Bošnjaka u borbi za istinu ali istovremeno pokazatelj stanja u tom gradu, koji se ogleda u nepostojanju spremnosti organa grada Prijedora da se suoče sa krvavom prošlošću koja bih prema svim standardima ljudskog dostojanstva morala natjerati na katarzu.
S toga naša obaveza je da konstantno se borimo za istinu i pravdu, jer sve dok oni negiraju genocid mi ćemo ih tući naučnom i sudskom istinom, istinom da je u Prijedoru počinjen GENOCID