Generalni sekretar Lige muslimanskoga svijeta: Različitost fetvi i njihova pravna neutemeljenost i neefikasnost spadaju u problematične dileme

https://www.zekataxi.com/ https://www.bingotuzla.ba/katalozi-u-bingu/

Nj.E. generalni sekretar Lige muslimanskog svijeta i član Vijeća istaknutih učenjaka šejh dr. Muhamed b. Abdulkerim El-Isa je potvrdio da različitost fetvi (islamskih pravnih mišljenja) i njihova pravna neutemeljenost i neefikasnost pogotovo u stvarima koje su opće prirode spada u dileme koje svakodnevno imaju negativne konotacije. To svakako ima velikog utjecaja na mir u društvima i na njihovu stabilnost. To se ne odnosi samo na društva u islamskim zemljama već se prenosi i na zemlje u kojima nalazimo – kako to opisuju – nacionalne manjine.

Nj.E. je rekao: Čin izricanja fetvi, svojom naučnom utemeljenošću i veličanstvenom razboritošću, u sebi nosi jasna usmjerenja islamskim zajednicama pružajući im moć rasuđivanja i udaljavajući ih od postupaka po svom nahođenju, kao i nesvjesnih i ishitrenih postupaka. Koliko je mnogo tekstova čija značenja su skrivena, pa se ne shvati željeni kontekst!? Ali se svejedno sud donese. Koliko li je malo obzirnosti spram činjenice o različitosti vremena, mjesta i uvjeta jer na osnovu toga i sud se znatno razlikuje. A fetva biva shodno potrebama i mogućnostima, a ne temelji se prema nečijim prohtjevima i hirovima. Divno li je kad muftija ispravan sud donosi, kad iza toga stoji dokaz, kad dokuči značenje i cilj teksta, kad se širokogrudno povede spram ljudi, kad je svjestan koliko islam potencira milost i olakšavanje, kad istinu traži i uspoređuje, kad zna da niko neće u vjeri pretjerivati a da ga ona neće nadvladati, kad se pravedno ponese i kad balansira. To mogu samo oni koji su dobro u vjeri upućeni. A ne da se samo prenosi iz „njegovog fikha“(šerijatskog prava). Možda je onaj ko prenosi upućeniji od onog od koga se prenosi i možda je onaj kome se dostavlja više svjestan od onoga ko je čuo i ko dostavlja.

Dodaje kako su mnogi ljudi u zabludu upali povodeći se za nekim osobama koji se pozivaju na određene vjerske citate  tako što su to od njih prihvatili kao znanje, nesvjesni prevare slijepo slijedeći ponuđeno. Drugi, opet, nisu svjesni postojanja razlike između opće i posebne fetve. Ne razlikuju posebnost pojedinaca zbog različitih situacija. Također se ne vodi računa o istim razlikama unutar opće fetve. Neke muftije nekada nisu oprezne premda se radi o bitnim stvarima. Nisu svjesni da preventiva u fetvi za pojedince i privatne ustanove se znatno razlikuje od preventive u fetvi za javne ustanove. Pogotovo kad su u pitanju državne stvari. Tako Pravilo otklanjanja poteškoća i onoga što je nužno navedeno tretira više nego druge stvari. Plitko razmišljanje dovodi do nesvjesnosti opasnosti koja vreba. A koliko li je prezirno i bijedno nadmetati se s osobom čiji su vidici kratki!

Navedeno je kazano tokom učešća Nj.E. na međunarodnoj konferenciji koju je organiziralo egipatsko muftijstvo i generalni sekretarijat muftijstava i institucija za fetve diljem svijeta pod nazivom Uloga fetve po pitanju stabilnosti društava. Konferencija je upriličena u periodu 27. – 29. muharema/17. – 19. oktobra u Kairu pod pokroviteljstvom uvaženog predsjednika Abdulfetaha Es-Sisija, predsjednika Arapske Republike Egipat i uz prisustvo cijenjenog šejha Azhara dr. Ahmeda Et-Tajiba, muftije egipatskih muftijstava dr. Ševkija Alama, nekolicine muftija iz islamskog svijeta, predsjednika islamskih organizacija i komiteta diljem svijeta, islamskih mislilaca kao i nekoliko drugih uglednih zvanica, političara, diplomata i vjerskih predstavnika.

Nj.E. dr. Muhamed El-Isa je kazao i ovo: Uistinu uzimanje u obzir naprijed navedenog doprinosi stabilnosti društava i njihovom jedinstvu. O tome diskutuje ova konferencija. Kroz ovu klasifikaciju fetvi biva jasno određivanje nosioca fetve bez postojanja rivaliteta. Ili da se ista veže za kolektivnu fetvu uz strogu zabranu razilaženja zarad pravne zaštite opće dobrobiti. Pored toga potrebno je regulisati stvari u cilju sprečavanja narušavanja te zaštite kroz krivične postupke i da sloboda znanstvene misli ne prelazi granicu u smislu da narušava stabilnost društva kroz lažno predstavljanje zakona, a što su ovdje štetni postupci. Kad god je „sloboda“ dovela do ovakve vrste stanja, nastao je opći haos i zločin sa vrlo teškim okolnostima.

Potvrdio je da sve navedeno svijet ne odvraća od obazrivosti spram fetvi pojedinaca.  One imaju veze s predostrožnošću glede šerijatske odredbe i da se za njom treba povoditi.

Dodao je da je znak dobre upućenosti u vjeru i pronicljivog shvatanja otvorenost prema onome ko ima suprotno mišljenje i širokogrudnost spram njeg. Ono što je zabrinjavajuće u fetvi jest kad ona potpiruje javnost, kad dolazi u suprotnost s pravnim normama i obićajima, kad je suprotnost očita. To stoga što zbližavanje ljudskih srca i blagost prema ljudima kad želimo ispraviti neke njihove obićaje jest šerijatska obaveza. Ali kad je u pitanju nenamjerna greška, tad kod Allaha imamo jasan dokaz. Savjestan učenjak je na visini zadatka, uporno iznalazi rješenja kako bi ljudske obićaje prilagodio shodno onome što vjerozakonik odobrava, a što i treba biti njihova osnova.

Dodao je da Šerijatska isprika možda nekad toleriše zabranjenu analogiju u nekim postupcima i to kao izuzetak, a s ciljem da se ne dozvoli uvlačenje ummeta i njegovih potreba u komplikacije kao što je slučaj onoga ko potiče na odluku – kao izuzetak –  o ugovaranju oko stvari koja je nedostupna zarad zaštite iste ili neki drugi slični slučajevi. Čak šta više, milost obuhvata oprost u stanju raskoši i lagodnosti kao što se to navodi u pitanju prodaje ili poklanjanja palme i njenih plodova i sl. Ovdje se ne treba tražiti šire značenje u kontekstu islamskog prava.

Nj. E. je naglasio kako je pogrešno ograničavanje ljudi u razumijevanju i primjeni propisa uklanjanja poteškoće, kao i muftijin osjećaj da je on nosilac odluke šta je harama šta halal. Kao dokaz  tome Nj. E. navodi riječi Uzvišenog Allaha: I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili…

Ovdje postoji i opasnost od konfrontacije opšte i specifične fetve sa islamskim pravom i njegovim ciljevima po pitanju stabilnosti društvenih zajednica i njihovih odnosa uz obavezan oprez po pitanju važnosti njenog donošenja i regulativnosti.

Nj. E. se osvrnuo na jasnu činjenicu da je osnovni protivnik motivu akademske fetve njeno podrivanje od onih sa skučenim vidicima, zavaljenih u svoje fotelje (uz lijepo mišljenje o istima). Njima i ne dolikuje a se bave time.

O koristi akademske fetve Nj. E. je kazao sljedeće: Kako je samo lijep primjer koordinacije i kolegijalnosti, kada se za to ukaže potreba, među srodnim i bliskim državam da bi se uskladila šerijatsko-pravna rješenja koliko god je to moguće. Što su jedinstvenija šerijatsko-pravna rješenja islamskih pravnika, kada se za to ukaže potreba, to će rješenje imati više odjeka i koristi.

Sljedeći pristup akademskoj fetvi jeste njen sukob sa drugim stanovištem tako da o tome treba povesti računa i riješiti isto ili će se situacija pogoršati, a kako je samo teško razilaženje u razumijevanju vjerskih okvira kada to pređe granicu dozvoljenoga i dovede do sukoba, zla i zbunjenosti. Šta je polučilo pospanost  islama danas nego li mnoštvo glava u službi naučnih referenci kao i njihova nametljivost i nasumičnost.

Nj. E. je dodao u vezi Zakona o fetvi  kako se u tome smislu jasno vidi zabrana razilaženja po pitanju fetve imama priznatog od strane ummeta.Kadapočinilac prekršaja traži oslobađajuću presudu biti će oslobođen fetvom kvalificirane osobe tako da će svako ko se suprostavi tome biti spriječen pravilom šerijatske zapreke i zakonske smetnje.

Mnogo je onih što krše pomenuto i riskiraju navodeći za torazne motiveod čega je i slijeđenje strasti, a ko podredi svoje znanje hirovima naštetio je svojoj vjeri i životu uopšte. Epilog toga je da će bogatstvo znanja, u ovom smislu, ostati u galerijama akademskih institucija, pisanim naučnim djelima, i neće ga biti među običnim ljudima.

Nj. E. je pozvao na zaštitu institucije fetve od klasificiranja dozvole za istu po različitim pitanjima uz oprez kod donošenja ”živih fetvi” gdje nema mnogo slobode i prostora za razmišljanje. Allahov zakon nije nešto čime se može tek tako trgovati. On je osnovica i na njega se sve vraća u segmentu učenja, razmatranja i pozivanja na isti. A da ne govorimo o olahkom davanju fetvi od muftije što ga može uvući u mnoge zamke, a koliko je samo stvarnih opasnosti  i rizika. A ako je u prošlim vremenima bilo olakšavajućih okolnosti i opravdavajućih pitanja, današnja situacija se znatno razlikuje.

Ukazao je i na to da muftija ima i drugu zadaću po pitanju mudrog donošenja propisa, i to na osnovu određene norme koja će ga dovesti do ispravne odluke. Stvarnu važnost ovoga nalazimo u propisima koji se vežu za manjine i iseljenike. Tokom procjene onoga što je dobro i onoga što je štetno  treba se povesti računa o prioritetima i napraviti balans u tome. Ono što je zabranjeno zarad sprječavanja štete nekada može biti dozvoljeno radi opće koristi. Možemo vidjeti da stvarnost iseljenika  zahtjeva odobravanje i dozvoljenost, a kada su drugi u pitanju to isto podrazumijeva zabranu i opreznost. Usmjeravanje na ovakvu  savjesnost u donešenju fetvi nalazimo u Kur'anu i Sunnetu. To je put sigurnosti od greške prilikom utvrđivanja osnove i donošenja propisa.

Nj. E. je kazao da je na muftiji koji vodi brigu o stabilnosti dtruštva da povede računa o alternativama i šerijatskim rješenjima. Ta Allahova vjera je prostranost i milost. U njoj nema tjeskobe niti teškoće. Ništa nije zabranjeno a da nećim dozvoljenim nije nadoknađeno. Nekome je to jasno, a nekom možda i nije. To razumiju oni koji su dobro upućeni u vjeri i koji vode računa o onome što im je povjereno i oni koji su iskreni. Također, na muftiji je da bude oprezan i da se kloni uskih vidika u šerijatskom pravu. Radi toga i postoji širina u vjeri. Da ljudima ne otežava kada je u pitanju sprjećavanje štete uz svijest o tome da pitanje sprjećavanja štete nekada u sebi može nositi sumnju i ono što je privremenog karaktera.

Ukazao je da stvari koje se tiču ljudi u osnovi podrazumijevaju odobravanje, a na muftiji je da to upoređuje i da se vraća na propise iz izvora vjere. Također, obratit će pažnju na stvarno stanje ne zanemarujući ono što traži čista vjera. Vodiće računa o tome i da ljudima treba olakšati što je vrhunac šerijatskog prava i srednjeg puta. Niti će zanemariti izvorni tekst, niti će zapostaviti stvarno stanje.

Nj. E. na kraju svoga obraćanja je zamolio Uzvišenoga Allaha da ovu konferenciju učini korisnom, da bude dodatna smjernica učenjacima ummeta u njihovim današnjim naporima, da iz toga proisteknu nova saznanja i iskustva. Također, pohvalio je napore egipatskog muftijstva u smislu njegovog rukovođenja sekretarijatom muftijstava i institucija za fetve diljem svijeta kao i za sve savjete i usmjerenja pod pokroviteljstvom uvaženog predsjednika Arapske Republike Egipta Abdulfetaha Es-Sisija.

http://www.kasmir.ba/wp-content/uploads/2020/12/KASMIR-KATALOG-2020.pdf?fbclid=IwAR3AjuoeklOLyn_mB3ovYv7c92-EaCLISkHx2lRIfX5P3kNtt0PCqa8mw_o