Za nekoliko sati će nastupiti predizborna šutnja, pa se već mogu početi sumirati predizborne kampanje koje su vođene u Bosni i Hercegovini.
Država za čovjeka je u nekoliko gradova napravila pogrešan izbor Čovjeka, pa je teško bilo pod tim uslovima voditi kampanju za načelnika. S druge strane, u jedinstvu je snaga imala problema s koalicionim partnerom i nisu smogli snage punim kapacitetom podržati određene predložene kandidate. Za život kakav želiš je imala prepreku na višim nivoima vlasti gdje su u prethodnom periodu bile brojne turbulencije, pa se reflektiralo i na lokalnim nivoima. Hrvatske stranke su napravile koaliciju i taktički djeluju u općinama gdje ih birači nisu izdali, odnosno, gdje postojećim kapacitetom mogu nastaviti kontinuitet u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Ne bih dužio s analizom kampanje koja je završena u HARMONIJI, već bih se osvrnuo na ono što čeka vijećnike ako budu imali razloga da slave 3. oktobra. Važna napomena je da nemaju trajni suverenitet, jer trajni suverenitet ima samo narod. Dakle, suveren u izvornom smislu ne postoji, postoji samo predstavničko tijelo koje ima jasan hronološki red, tako da od polazne tačke do krajnje mora postojati kontinuiran protok zahtjeva, komentara, dužnosti… David Eston je na odličan način objasnio da mora postojati interakcija kreatora politike s njihovom političkom okolinom, tako da postoji precizan krug gdje ispunjenje jednih zahtjeva za sobom povlači druge. Da bi se ušlo punim kapacitetom u predstavnički organ unutar lokalne vlasti potrebno je razumjeti i ovaj model i imati interakciju s okolinom, ali shvatati i sistem. Sistem se obično poistovjećuje s negativnom pojavom, ali u političkom sistemu se uočavaju i prednosti sistema, ali sistema kao države.
Druga stvar koju bih potencirao u ovom tekstu je društveni ugovor. Da nema društvenog ugovora vladalo bi haotično stanje, to je svima jasno, ali ovaj ugovor se mora posmatrati kao neodvojiva kategorija, dakle, nije privilegija neke grupacije. Konkretno, ovim ugovorom se pojedinci ujedinjuju u političku zajednicu na osnovu uzajamne saglasnosti i pristajanja da se pridržavaju zajedničkih pravila i da prihvate određene obaveze kako bi zaštitili sebe i jedni druge od nasilja i drugih nepravdi. Prihvatiti DRUŠTVENI UGOVOR kao takav je osnovni postulat kojeg trebaju slijediti politički akteri, pa bi iz njega proizašla i kontrola koju narod ima nad onima koje je izabrao. Zabrinjava me ova kontrola, jer se političke elite sve više odvajaju kao suvereni, a to nije dobro ni za jedne ni za druge, bar dok traje predstavnička demokratija koja omogućava proteste i druge vidove ispoljavanja nezadovoljstva.
Podjela vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i u većini država svijeta, je predstavljena kroz izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Prateći debate uvidio sam da brojni kandidati ne mogu razlikovati ova tri segmenta vlasti. Apsurdno mi je da kandidat za načelnika nije upoznat sa svojim nadležnostima, mada s druge strane iskusniji političari su izvrsno poentirali na osnovu svojih nadležnosti koje su naznačene u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i u statutima općina u kojima se kandiduju. Nadležnosti, općenito, su donijeli mnogo nemira u Bosni i Hercegovini, jer prebacivanje s jednog nivoa vlasti na drugi je oprobana taktika koju svi koriste. Ovim putem pozivam kandidate za općinska vijeća i načelnike da pogledaju i nauče svoje nadležnosti, pa da se počnemo baviti ozbiljnim stvarima. Politička odgovornost je u pojedinim državama na najvišoj mogućoj ljestvici moralnih principa, ali i zakonskih, pa iz ovog proističe da svako neznanje škodi, a ne znati svoju nadležnost sa sobom povlači i političku odgovornost.
Siguran sam da ima stvari koje bi trebali spremiti prije sjedanja u fotelje, a ovo gore pobrojano se nameće kao imperativ. Izvršiti svoju obavezu je moralni čin, a raspolagati društvenom imovinom na ispravan način je dio društvenog ugovora po kojem djelujemo. Iskreno se nadam da će ovi izbori donijeti promjene, prije svega zbog nestanka državne imovine, a i zbog guranja Istoka i Zapada na teritoriju Bosne i Hercegovine koje nije održivo zbog veličine Bosne i Hercegovine.
Na kraju bih želio napomenuti da politički analitičari nemaju ništa protiv političkih aktera, jer se stavljaju etikete da oni vide samo loše stvari unutar sistema. Analitičari iznose činjenice koje bi trebale služiti da se popravi postojeće stanje!
Sretno svim kandidatima na izborima, a pobjednike molim da predano rade i da napokon krenemo u rješavanju gorućih problema naše zajednice. Posmatrajmo državu kao sistem kojeg čine svi njeni stanovnici i djelujmo pozitivno na taj sistem!
PIŠE: diplomirani politolog Amel Petrović