U subotu 01.10.2016. godine u Pozorišnoj dvorani Kulturno sportskog centra u Bugojnu je održana je promocija knjige „Nastanak i razvoj Taekwondo kluba Bugojno“ autora Hamze Malbašića, trenera i osnivača Taekwondo kluba Bugojno. Promocija je održana povodom obilježavanja 10. godišnjice postojanja i rada Taekwondo kluba Bugojno.
Program promocije započeo je himnom Bugojna „Bugojno moje“, nakon čega je prikazan kratki dokumentarni film o proteklih deset godina rada Taekwondo kluba Bugojno koji je više puta nagrađivan aplauzom od strane 250 prisutnih simpatizera kluba. Potom se prisutnima obratio recenzent knjige i promotor prof. Viktor Dundović pročitavši svoju recenziju knjige, a isječke iz knjige čitala je učenica bugojanske Gimanzije Amra Mlaćo. Autor knjige Hamza Mabašić vidno emotivan obratio se i zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli radu Taekwondo kluba Bugojno, posebno Načelniku Općine Bugojno gospodinu Hasanu Ajkuniću, profesoru Viktoru Dundoviću, kao i direktoru KSC Bugojno gospodinu Vahidu Durakoviću. Nakon obraćanja učesnika promocije, program su uljepšali demonstracijama Karate klub „Master“ Bugojno, Aikido klub „Nobuyoshi Tamura“ Bugojno i Taekwondo klub „Bugojno“ iz Bugojno, kao i specijalni gost, Guinessov rekoreder u razbijanju kokosovih oraha laktom Edina Kajević Kaja.
Nakon uspješne, lijepe i dirljive promocije učesnici su uz slikanje i potpisivanje knjige druženje nastavili u ugodnoj i prijatnoj atmosferi u jednom od Bugojanskih ugostiteljskih objekata, gdje su posebno uživala djeca, članovi Taekwondo kluba Bugojno.
Recenzija za Hamzinu knjigu o bugojanskom taekwondou
Samo iz strasne kao suza čiste ljubavi prema sportu, prema Bugojnu – gradu sa plemenitom i široko otvorenom dušom, iz vrhunskog profesionalizma i stručnosti, nepokolebljivosti, kao i posvećenosti svojoj viziji i ambiciji, nepatvorenosti i romantičarski iznijansirane profinjenosti kozmopolitskog altruiste je mogla ponići jedna ovako neobično topla, prisna knjiga, krcata dokumentima, uspjesima, priznanjima, iskrenim stanjima originalnog panteiste kakav je neponovljivi Hamza Bugojanac.
Sportski pedantan i policijski disciplinovan, sa mnogo ljubavi i potpune predanosti borilačkim sportovima, svom klubu, svojim učenicima sa kojima uspostavlja jedan roditeljski prisan prijateljski odnos koji provijava iz svih nastupa, borbi, povreda, uspjeha i poraza.
A da im daje sebe u potpunosti, zajedno sa svojim velikim znanjem i iskustvom, to potvrđuju i mnogobrojne nagrade, medalje, priznanja, pehari njegovih učenika koji po pravilu osvjetlaju obraz Kluba, ali i Bugojna ma gdje učestvovali i nastupali.
Ono što se još može zamijetiti u knjizi to je i bezuslovna ljubav prema Bugojnu kao svom krajnjem odredištu gdje je Hamza (diplomirani kriminalist) pustio svoje stalno i duboko korijenje poslije stalnog seljenja iz grada u grad u svojoj ranijoj mladosti i školovanju (Banjaluka, Kotor Varoš, Livno, Knin, Glamoč, Sarajevo).
Ovaj Hamzin pozitivan (a meni najbitniji) odnos prema Bugojnu je toliko prisan kao da je u njemu i rođen i da je tu proveo svoj cijeli život a zauzvrat Bugojno ga je trajno i neraskidivo vezalo za sebe tako da on ne želi nigdje drugdje raditi i živjeti, izuzev u svome lijepome Bugojnu, iako je on mlad, u najboljim godinama života, sa stručnim referencama koje bi mu otvorile širom vrata i omogućile dobro plaćen posao bilo gdje ne samo u BiH nego i u Evropi, ali ne, njega to ne zanima, on se vidi samo u svome Bugojnu, koje svakako ima potrebe za tako sposobnim mladim čovjekom, čiji je rad već dosada utisnuo dubok i neizbrisiv pečat u našem gradu, pečat vrhunskog stručnjaka u borilačkim sportovima, vrhunskog MUPOVCA; priznatog sportiste i velikog Bugojnoljupca.
Borilački sportovi kojima je i posvećena ova knjiga su zapravo prava kruna u izgradnji tijela i duha svakog onog ko se njima bavi, jer oni zapravo u sebi sažimaju sve ostale sportove (brzina, refleksi, izdržljivost, snaga, vještina, hrabrost, tehnika, istrajnost) i zapravo, borilački sportovi u odnosu na sve ostale sportove se pretvaraju u jedinstven način, stil, filozofiju življenja i ponašanja, koji istovremeno oblikuju i izgrađuju tijelo, duh, intelekt, karakter kojima su potpuno strane pošasti savremenog načina življenja (alkohol, cigarete, droge, dopinzi).
Možda u svemu ovome je i najbitniji onaj ugrađeni kodeks časti pravog ratnika kojemu je svaki porok potpuno stran u njegovom načinu življenja i ponašanja.
Obilje izvrsnih fotografija, mnoštvo sačuvanih novinskih zapisa o bugojanskom taekwondo klubu.
I sve ima jednu dokumentarističko- historijsko-hronološko- književnu dimenziju dok je sjećanje još uvijek tako živo i upečatljivo, što je posebna vrijednost ove prave monografije o jednom istinskom sportisti i njegovom klubu borilačkih sportova, ali je ovo i svjedočanstvo o jednom sportskom književniku u čijoj duši živi istovremeno čvrsti ratnik, ali i istinski lirik romantičarski bezrezervno zaljubljen u svoj klub i svoje mnogobrojne učenike.
Za kratko vrijeme od svega 6-7 godina, otkad je rođen ovaj klub u Bugojnu, a sa tako mnogo učenika i takmičarskih uspjeha je doista pravi sportski podvig krunisan baš ovom sjajnom i zanimljivom knjigom o još jednom bugojanskom sportu, koji se nalazi na samom vrhu piramide svih sportova. Ovaj jedinstveni klub učestvuje svojim atraktivnim demonstracijama borilačkih vještina na svim manifestacijama našega grada, a ja ću ovdje izdvojiti jednu specifičnu (a pomenutu u ovoj knjizi), što se desila na promociji moje 7. knjige o Bugojnu, gdje je oko 400 prisutnih gromkim aplauzima i grlatim ovacijama propratilo spektakularan nastup i demonstraciju sa izvrsnom virtuoznom koreografijom da je to na inače zanimljivo održanoj promociji knjige bilo pravi desert ili što bi se reklo šlag na torti. Ovdje ću pomenuti i i to da je bilo i sumnjivaca koji su smatrali da se nastup kluba borilačkih spotrova ne uklapa u jednu promociju književnog djela, međutim, ja sam bio ubijeđen da će se itekako dobro uklopiti u kompletan program, a što se i obistinilo kroz oduševljenje prisutnih. Istu moju viziju kompatibilnosti promocije knjige sa borilačkim sportom su podijelili Hamza i Ivona Malbašić – 2 ključne osobe ovoga kluba u Bugojnu.
Bugojno, 21.03.2013.g. Viktor Dundović, prof.
Recenzija za Hamzinu knjigu o bugojanskom taekwondou
Samo iz strasne kao suza čiste ljubavi prema sportu, prema Bugojnu – gradu sa plemenitom i široko otvorenom dušom, iz vrhunskog profesionalizma i stručnosti, nepokolebljivosti, kao i posvećenosti svojoj viziji i ambiciji, nepatvorenosti i romantičarski iznijansirane profinjenosti kozmopolitskog altruiste je mogla ponići jedna ovako neobično topla, prisna knjiga, krcata dokumentima, uspjesima, priznanjima, iskrenim stanjima originalnog panteiste kakav je neponovljivi Hamza Bugojanac.
Sportski pedantan i policijski disciplinovan, sa mnogo ljubavi i potpune predanosti borilačkim sportovima, svom klubu, svojim učenicima sa kojima uspostavlja jedan roditeljski prisan prijateljski odnos koji provijava iz svih nastupa, borbi, povreda, uspjeha i poraza.
A da im daje sebe u potpunosti, zajedno sa svojim velikim znanjem i iskustvom, to potvrđuju i mnogobrojne nagrade, medalje, priznanja, pehari njegovih učenika koji po pravilu osvjetlaju obraz Kluba, ali i Bugojna ma gdje učestvovali i nastupali.
Ono što se još može zamijetiti u knjizi to je i bezuslovna ljubav prema Bugojnu kao svom krajnjem odredištu gdje je Hamza (diplomirani kriminalist) pustio svoje stalno i duboko korijenje poslije stalnog seljenja iz grada u grad u svojoj ranijoj mladosti i školovanju (Banjaluka, Kotor Varoš, Livno, Knin, Glamoč, Sarajevo).
Ovaj Hamzin pozitivan (a meni najbitniji) odnos prema Bugojnu je toliko prisan kao da je u njemu i rođen i da je tu proveo svoj cijeli život a zauzvrat Bugojno ga je trajno i neraskidivo vezalo za sebe tako da on ne želi nigdje drugdje raditi i živjeti, izuzev u svome lijepome Bugojnu, iako je on mlad, u najboljim godinama života, sa stručnim referencama koje bi mu otvorile širom vrata i omogućile dobro plaćen posao bilo gdje ne samo u BiH nego i u Evropi, ali ne, njega to ne zanima, on se vidi samo u svome Bugojnu, koje svakako ima potrebe za tako sposobnim mladim čovjekom, čiji je rad već dosada utisnuo dubok i neizbrisiv pečat u našem gradu, pečat vrhunskog stručnjaka u borilačkim sportovima, vrhunskog MUPOVCA; priznatog sportiste i velikog Bugojnoljupca.
Borilački sportovi kojima je i posvećena ova knjiga su zapravo prava kruna u izgradnji tijela i duha svakog onog ko se njima bavi, jer oni zapravo u sebi sažimaju sve ostale sportove (brzina, refleksi, izdržljivost, snaga, vještina, hrabrost, tehnika, istrajnost) i zapravo, borilački sportovi u odnosu na sve ostale sportove se pretvaraju u jedinstven način, stil, filozofiju življenja i ponašanja, koji istovremeno oblikuju i izgrađuju tijelo, duh, intelekt, karakter kojima su potpuno strane pošasti savremenog načina življenja (alkohol, cigarete, droge, dopinzi).
Možda u svemu ovome je i najbitniji onaj ugrađeni kodeks časti pravog ratnika kojemu je svaki porok potpuno stran u njegovom načinu življenja i ponašanja.
Obilje izvrsnih fotografija, mnoštvo sačuvanih novinskih zapisa o bugojanskom taekwondo klubu.
I sve ima jednu dokumentarističko- historijsko-hronološko- književnu dimenziju dok je sjećanje još uvijek tako živo i upečatljivo, što je posebna vrijednost ove prave monografije o jednom istinskom sportisti i njegovom klubu borilačkih sportova, ali je ovo i svjedočanstvo o jednom sportskom književniku u čijoj duši živi istovremeno čvrsti ratnik, ali i istinski lirik romantičarski bezrezervno zaljubljen u svoj klub i svoje mnogobrojne učenike.
Za kratko vrijeme od svega 6-7 godina, otkad je rođen ovaj klub u Bugojnu, a sa tako mnogo učenika i takmičarskih uspjeha je doista pravi sportski podvig krunisan baš ovom sjajnom i zanimljivom knjigom o još jednom bugojanskom sportu, koji se nalazi na samom vrhu piramide svih sportova. Ovaj jedinstveni klub učestvuje svojim atraktivnim demonstracijama borilačkih vještina na svim manifestacijama našega grada, a ja ću ovdje izdvojiti jednu specifičnu (a pomenutu u ovoj knjizi), što se desila na promociji moje 7. knjige o Bugojnu, gdje je oko 400 prisutnih gromkim aplauzima i grlatim ovacijama propratilo spektakularan nastup i demonstraciju sa izvrsnom virtuoznom koreografijom da je to na inače zanimljivo održanoj promociji knjige bilo pravi desert ili što bi se reklo šlag na torti. Ovdje ću pomenuti i i to da je bilo i sumnjivaca koji su smatrali da se nastup kluba borilačkih spotrova ne uklapa u jednu promociju književnog djela, međutim, ja sam bio ubijeđen da će se itekako dobro uklopiti u kompletan program, a što se i obistinilo kroz oduševljenje prisutnih. Istu moju viziju kompatibilnosti promocije knjige sa borilačkim sportom su podijelili Hamza i Ivona Malbašić – 2 ključne osobe ovoga kluba u Bugojnu.
Bugojno, 21.03.2013.g. Viktor Dundović, prof.
Hamzu Malbašića poznajem otkako je počeo trenirati taekwondo, iako je počeo u kasnim godinama, trenirao je sa velikim trudom i ozbiljnim pristupom te je postigao zavidne rezultate. Vjerujem da nije imao ozbiljne povrede još više bi uspio. Pored toga svoje znanje počeo je da prenosi na omladinu što je najbitnije u životu. Pošto je ozbiljan i voli znanje u kratkom periodu postigao je jako fino rezultate i sa svojim klubom na domaćoj i međunarodnoj sceni. Tragom toga počeo je da organizuje međunarodna takmičenja, a ljudi su ga cijenili i podržavali u tome. Pored sportskih uspjeha to je za mene čovjek sa svojim stavom i uvijek na strani istine, što je najvažnije, jer u današnjem društvu je teško da budeš svoj, da nisi beskičmenjak i da nastupaš sa svojim karakterom. On je sve ovo mudrošću formirao kod sebe. Ovo je važno, jer on je učitelj ne samo taekwondo sporta nego svojim radom utiče na formiranje ličnosti, jer omladina ga vidi kao uzora. Tu su na dobitku roditelji, djeca, grad i cijelo društvo, jer imaju učitelja koji će pokazati pravi put budućim generacijama. Uvijek je bio na strani pravde i ne samo bio nego se srčano borio da pravda pobijedi makar izgubio dunjalučke blagodati, što je za svaku pohvalu. Društvu nedostaje ovakvih ljudi. Na osnovu navedenih osobina čovjeka možete pretpostavljati kako izgleda knjiga koju je napisao. Ovom prilikom zahvaljujem Hamzi zbog doprinosa društvu, a posebno zbog njegovog doprinosa taekwondo sportu.
Dr. Ahmet Dilek
Predsjednik Taekwondo Saveza BIH
Predsjednik tkd kluba Zlatni Ljiljani
Bivši Selektor tkd Reprezentacije BİH
Putovanja su nešto najljepše u životu, što čovjek doživi. Na putovanjima upoznaješ nove sredine, običaje, a meni su uvijek značila kada bih upoznao nekoga i stekao veliko, dugogodišnje prijateljstvo. Upravo, jedno od mojih dragih putovanja za vrijeme dvadesetogodišnje novinarske karijere je bilo ono iz 2007. godine u Solun na jedan Teakwando turnir na kojem je sudija bio Hamza Malbašić, trener Taekwondo saveza, nosilac crnog pojasa 3. DAN. Hamza, inače po zanimanju diplomirani kriminalista, pričao mi je o svom klubu, koji je tek tada egzistirao samo godinu, a ove 2016. obilježava deceniju svog postojanja. I prije devet godina, Hamza je bio veliki optimista da će se klub održati i da će djecu kroz sport naučiti lijepom odgoju, ponašanju i velikom patriotizmu… To se i pokazalo, jer danas njegov u klub ima više državnih i međunarodnih prvaka, a prije svega ima trenera, nadasve velikog čovjeka-insana, koji im je pravi putokaz ka ljepšem sutra. I ova knjiga je dokaz da je Hamza rođeni pobjednik dobra na ovom svijetu-dunjaluku.
Mr.sc. Muhamed Bikić, dugogodišnji novinar
[mfb_pe url=”https://www.facebook.com/media/set/?set=a.599138050258528.1073741853.585640981608235&type=1&l=df1cd5b7e6” mbottom=”50”]
